Kulturociklin kao “mudra luda” – o humoru kao osnovnoj etici i estetici Kulturociklina, ali i položaju neformalnih umetničkih inicijativa u društvu

Demistifikujući ludost, “mudra luda” komentariše likove i događaje i ima sposobnost izlaska i ponovnog vraćanja u svet dela, iznova i iznova ga dekonstruišući i rekonstruišući. Luda je marginalizovana, ali i slobodna – i upravo je to pozicija oko koje gradimo identitet svojih projekata i odnosa prema društvenim fenomenima kojima se bavimo. Ujedno, to je i identitet koji, nažalost, neformalne umetničke inicijative imaju u društvu.

Obrađujući aktuelne društvene teme poput nasilja, nekulture, tehnologije, emocionalnog i mentalnog zdravlja u trenucima krize, Kulturociklin se koristi humorom – nežnim, blagonaklonim, ali i otrežnjujućim – čiji bismo etički i estetički kvalitet mogli okarakterisati pozicijom “mudre lude” – karnevalske maske tokom i nakon procesa nastajanja predstava, kao i tokom same interakcije sa publikom, pozicijom koja omogućava da na neposredniji način govorimo o problemima.

Karnevalizacija sveta uopšte prisutna je u gotovo svim aspektima naših projekata – dokumentarna građa koja je u osnovi naših tekstova i sama je karnevalska, vodvilj i cirkus prisutni su u gotovo svim delovima scenografije i kostimografije (maske glumaca, kostimi, scena koja je ispunjena grotesknim detaljima i znacima), govor i pokret glumaca je veštački usiljen i neprirodan, marionetski, a svi ovi elementi imaju za cilj pojačavanje tragičnosti položaja u obesmišljenom, nadrealnom svetu reklama, konzumerizma i gubitka socijalnih i komunikacionih veza. Gubitka smisla (kao mudrosti, dostojanstva, integriteta, slobode umetnosti) uopšte.

Poput knjige “Brod ludaka” Sebastiana Branta ili Bošove istoimene slike, Kulturociklin u svoje tekstove “ukrcava” sve što se kao društveno-aktuelno javi kao značajna građa. Tokom trogodišnjeg postojanja bavili smo se medijskom (ne)pismenošću, nekulturom kao svestranim fenomenom od ulice do institucija, nasiljem, konzumerizmom, bolestima poput depresije, anksioznosti, uticajima pandemijske krize na mentalno i emocionalno zdravlje dece i mladih.

Ludost iz knjige Erazma Roterdamskog “Pohvala ludosti” traži od svojih čitalaca da napregnu svoje uši kao kad slušaju “vašarske telale, lakrdijaše, šarlatane” (što u osnovi i jeste trenutni položaj jedne neformalne umetničke inicijative poput naše), no, naglašavajući da je jedino humorom moguće izvoditi “veliku komediju života”, upravo “ludosti” kao slobode, koja oslobađa od straha i stida i čini i učesnike i publiku naših projekata spremnijom da se otvori i uspostavi dijalog.

Otud su i svi naši projekti u krajnjoj liniji pohvala životu, smehu, igri, slobodi, ali sa pozivom da se govori o problemima kojima se na sceni “smeje” i iznalaze načini da se oni i “prebrode”.

Spread the love

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

CAPTCHA ImageChange Image